Termin somatika i somatski sve se češće koristi u zadnje vrijeme, pa hajde da ga pokušam razjasniti. Ipak, ako nemate direktno iskustvo somatskog rada, znajte da će vam biti vrlo teško razumijeti što je to somatika.

Pionir somatike Thomas Hanna je 1970. godine skovao termin "soma" (iz grčki soma = tijelo) da bi ponudio novu perspektivu na ljudsko tijelo. Htio je sagledati tijelo ne kao objekt, nego kao subjekt koji je predmet vlastitog iskustva.

"Tijelo percipira samo sebe - iznutra", rekao je.

Drugim riječima, sugerirao je da postoji tjelesna svijest kojom tijelo samo sebe doživljava. To je bio ogroman korak prema ujedinjavanju onog kartezijanskog rascjepa između tijela i uma. 

(Rene Descartes je imenovao taj rascjep poznatom krilaticom "mislim, dakle jesam", koja zapravo opisuje zapadnjačko pretpostavljanje uma tijelu te potiskivanje tjelesnosti i instinkata.

Tako je nastao termin somatika ili znanost o tijelu kroz perspektivu osobnog iskustva.

Dosad znamo da: 

• Postoji tjelesna svijest tijela o samome sebi.
• Tjelesna svijest je upravljana dubljom organskom inteligencijom.
• Tijelo i um nisu odvojeni jedno od drugoga nego postoje kao kontinuum.
• Za rast, razvoj, iscjeljivanje i evoluciju potrebno nam je oboje.

Paradoksalno je to što, da bismo objasnili somatsko iskustvo, često trebamo koristiti apstraktne koncepte. Oni u realnosti uopće nisu apstraktni, no bez direktnog iskustva se čine takvima. Naša kognicija jednostavno nije dostatna, fali joj cijela jedna dimenzija - i to baš ta: iskustvena.

Pozivam vas da isprobate somatski rad s nekim terapeutom s kojim se osjećate sigurno. S terapeutom koji ne oblikuje vaše iskustvo nego vam dopušta da ga oblikujete i imenujete sami. S terapeutom u čije znanje i iskustvo imate povjerenja, a koji vam se čini prirodan i jednostavan u odnošenju. S nekim tko vam ne budi kompleks manje vrijednosti, s kim se ne osjećate inferiorno nego jednakopravno i jednakovrijedno. Kome je vaše direktno iskustvo važnije od njegovog znanja i koncepata.